Nisam neki ljubitelj gužve i kafana. Možda je to zbog opisa moga posla. Najviše mi prija odlazak u prirodu sa mojoj porodicom i djecom, u društvu mojih lovačkih pasa. Uživam u dugim šetnjama kroz šumu, a od oružja najviše volim nositi dvogled.
Najviše volim promatrati divljač u svitanje i zalazak sunca, i slušati lavež pasa koji se gubi u šumama Grmeča...
Otac me je učio da sva ljepota lova prestaje dodirom na obarač. Iz tog razloga, moje nošenje puške u lov je isključivo zbog vrhunskih trofeja koje poslije obrađujem u preparatarskoj radioni Grkinjić u Sarajevu i koji mi uljepšavaju lovački kutak moje sobe. Moja djeca najviše vole da borave u trofejnoj sobi, a za mene svaki trofej budi uspomene na sretne dane provedene sa mojim rahmetli ocem, rahmetli braćom i rijetkim prijateljima.
Odlazak u prirodu i šetanje kroz grmečke šume mi odmara oči, um... ali i inicira nove inspiracije za još ljepše radove u mojoj ordinaciji, a samim tim i osmijehe koje u konačnici poklanjam svojim pacijentima.
Život je kratak i u životu nema reprize. Treba živjeti za svaki trenutaka i zahvaljivati se Bogu i samo od Njega tražiti pomoć, i uvijek mu se iznova zahvaljivati za sve što nam je podario.
Ako ovo pročitate, znajte da je to iz srca napisao Vaš doktor Nedim Bišćević, zvani Buco.
